Ivan Gračner, Arhetipski reljefi

 

 

Ivan Gračner se u svom dosadašnjem radu, kombinujući osnovne prirodne materijale, kao što su drvo i metal, prvenstveno bavio odnosom volumena i površina. U potrazi za skladom, dovodio je u vezu, kao i suprotstavljao, različita svojstva ovih materijala, koje je u kontrolisano grubom pristupi obrađivao i menjao tesanjem, zasecanjem, poliranjem, šrafiranjem i bojenjem, sa osećajem za vrednosti fakture i prirodu materijala.                                         

U novoj seriji radova pristup je znatno neposredniji, ekspresivniji, i grublji. Do Arhetipskih reljefa Gračner dolazi pronalazeći i reciklirajući već upotrebljene, stare, odbačene delove gvozdenih profila i ploča različitih struktura. Kroz proces odabiranja, prekrajanja i spajanja ovih elemenata on rešava odnose unapred datih površina. Jedina intervencija na samoj površini je ona završna, kojom se skulptura  homogenizuje” bojenjem u istu vrednost.   

Gradeći tako svoje skulpture iz otpada i haosa, Gračner u startu odustaje od potpune kontrole, i nužno usvaja spontaniji pristup u radu, pa skulpture usled svoje neukroćenosti deluju živo i energetski jako. Iako su hladnoća, oštrina, i sirovost gvožđa donekle ublažene završnim bojenjem, one i dalje imaju ubojiti potencijal, i mada ne velikih dimenzija deluju monumentalno.

                                                                                                                                                           

^